Čak 24 gradonačelnika su nezavisni. Analitičar: Bez središnje vlasti oni ne mogu puno

Iza HDZ-a, čiji su gradonačelnički kandidati pobijedili u čak 60 gradova, nezavisni su pobijedili u 24 grada. Većinom je riječ o manjim gradovima izuzev Slavonskog Broda gdje je ponovno pobijedio nezavisni Mirko Duspara (na slici gore) koji je na čelu grada još od 2005. godine.

No nezvisni gradonačelnici (i načelnici općina) nisu homogeno političko tijelo. Ima ih i lijevih i desnih i stranačkih disidenata i onih koji nikada nisu bili u političkim strankama, a ima i onih koji su tek formalno nezavisni dok u stvarnosti djeluju uz podršku neke stranke.

Poplava nezavisnih počela 2013. godine

Poplava nezavisnih kandidata i lista u Hrvatskoj počela je prije desetak godina u ciklusu lokalnih izbora između 2013. i 2017. godine. Nakon lokalnih izbora 2013. bilo je jedanest nezavisnih gradonačelnika. No već 2017. njihov je broj narastao na 19 da bi ih nakon lokalnih izbora 2021. bilo čak 27. Najveći grad, uz već spomenuti Slavonski Brod, u kojemu je 2021. na vlast došao nezavisni kandidat sa svojom listom bila je Pula. Međutim, nezavisni Filip Zoričić izdržao je na toj dužnosti tek jedan mandat jer ga je u nedjelju, u drugom krugu izbora, pobijedio SDP-ov Peđa Grbin.

Osim u Puli, nestranački i nezavisni izgubili su na ovim lokalnim izborima vlast u još sedam gradova: Čazmi, Delnicama, Donjem Miholjcu, Hvaru, Iloku, Starom Gradu i Vodnjanu. U Čazmi je, primjerice, dosadašnji gradonačelnik Dinko Pirak izgubio nakon što je na dužnosti proveo čak sedam mandata. No on je kao nezavisni nastupio tek na izborima 2021. godine, a dotad je bio član HSS-a kojeg je podržavao i HDZ.

Mnogi nezvisni su stranački otpadnici

Nezavisni kandidati na ovim izborima osvojili su vlast u tri grada u kojima dotad nisu bili na vlasti - Labinu, Pagu i Komiži.

Sveukpno gledano, nakon ovih lokalnih izbora nezavisni gradonačelnici bit će u 24 grada: Belišću, Buzetu, Čabru, Donjoj Stubici, Dugom Selu, Glini, Kninu, Komiži, Križevcima, Kutini, Labinu, Novoj Gradiški, Omišu, Opuzenu, Oroslavju, Otočcu, Ozlju, Pagu, Slavonskom Brodu, Svetoj Nedelji, Valpovu, Visu, Vrbovskom i Županji.

Neki od njih otpadnici su od matičnih političkih stranaka poput bivšeg IDS-ovca Damira Kajina u Buzetu, bivšeg SDP-ovca Vinka Grgića u Novoj Gradiški, bivšeg HDZ-ovca Damira Jubašića u Županji, bivših članova Fokusa - Darija Zurovca u Svetoj Nedelji i Nenada Paniana u Dugom Selu pa do samog Duspare koji je isprva bio gradonačelnik Slavonskog broda kao član HSP-a.

U Kutini je u drugom krugu pobijedio Zlatko Babić, bivši član HDZ-a iz kojeg je istupio nakon što je optužen za podmićivanje i kojemu se zbog toga sudi. To, pak, nije omelo kutinski HDZ da mu da podršku u drugom krugu nasuprot kandidatkinje SDP-a. S druge strane, u Omišu su nezavisni gradonačelnici na vlasti još od 2013. nakon 20-godišnje vladavine tamošnjeg HDZ-a. Jedan od bivših HDZ-ovaca Zvonko Močić sada je osvojio gradonačelnički mandat izborivši ga u drugom krugu protiv kandidatkinje HDZ-a.

Prevelika dominacija HDZ-a

Budući da je HDZ na lokalnim izborima preplavio Hrvatsku, a izostao je SDP-ov najavljeni "crveni val", lokalna politička scena pretvorila se u još veću dominaciju HDZ-a.

Politički analitičar Jaroslav Pecnik to nam je nakon izborne nedjelje objasnio kao svojevrsnu repliku onoga što je bilo u Kraljevini Jugoslaviji.

"HDZ preuzima ondašnju ulogu HSS-a kao stranke koja predstavlja Hrvate u najvećoj mogućoj mjeri, dok sve druge stranke, uključujući i SDP, gube i identitet i smisao postajući formalni ukras demokracije", ustvrdio je.

Do toga je, kaže, najvećim dijelom došlo slijedom formule prema kojoj bolje prolaze lokalne vlasti koje, ako su HDZ-ove ili bliske HDZ-u, lakše uspostavljaju vezu s vlašću na nacionalnoj razini.

"To jednostranačje nije dobro"

"Osijek je najbolji primjer toga. Kada je HDZ-ov Ivan Radić postao gradonačelnik prije četiri godine (sada je ponovno premoćno izabran u prvom krugu, nap.a.), u Osijek se počeo slijevati ogroman novac i stizati veliki projekti. Ta vrsta jednostranačja nije dobra za hrvatsku demokraciju", kaže Pecnik.

A gdje su u takvom odnosu snaga nestranački, odnosno nezavisni kandidati i njihove liste na loklanim razinama? Mogu li one, iako nepovezane i heterogene, biti brana mogućem klizanju u jednostranačje koje spominje Pecnik, ali i neki drugi politički analitičari?

Pecnik ističe da su nezavisne liste logična posljedica nezadovoljstva u manjim sredinama gdje ih je znatno više nego u većim i velikim gradovima.

"Biraju ih da se riješe onih koji ih jašu"

"Obično se formira skupina nekih mlađih ljudi koja u pravilu želi ponuditi nešto novo i drugačije na lokalnoj i političkoj sceni. Građani im sve češće daju povjerenje samo da se napokon riješe onih koji godinama po njima jašu, kraduckaju i očigledno rade u vlastitom interesu", kaže Pecnik.

On, međutim, nema previše iluzija o neovisnim listama.

"Pogledajte Zoričića u Puli. Pojavio se, bio i otišao. Politički ga više nema. Građani od nezavisnih lista uvijek očekuju nešto revolucionarno, da nešto bitno promijene, ali teško je u četiri godine promijeniti mentalitet i hijerarhiju stranačkog odnosa između lokalne i središnje vlasti. Pa onda nakon četiri godine nastupi razočaranje i ispada da nezavisni kandidat nije ništa napravio, čak i kada se puno trudio", smatra Pecnik.